Ovo je malo neobična tema. Žene se počinju buditi poslije Drugog svjetskog rata, zahvaljujući novinama, televiziji i radiju, i one su na taj način postajale “svjesne sebe”. Ništa ne mogu reći što se tiče prava glasanja, studiranja i posla, ali su pretjerale sa svojom željom da sve više i više liče na muškarce. A zna se da je to apsurd, bilo da nastoje ličiti na muškarce fizički ili umno, jer su žene ograničenije od muškaraca. Žena je izgubila iz vida vrijednosti i principe u društvu koji joj dopuštaju da ide naprijed. Sramežljive žene nekad su bile mnogo više poštivane nego danas, a njihov primarni cilj bio je formiranje porodice i stjecanje potomstva. Danas je to potpuno drugačije, Zapad je drukčiji. Često vidimo da su žene oskudno obučene, toliko oskudno da na sebe skreću pozornost. Ukrašavaju se da bi ih svi vidjeli, noseći odjeću u kojoj izgledaju kao da imaju dvadeset godina. Štaviše, kao djevojčice učene smo da se s izgledom ne treba igrati. A sada smo na stupnju da nas optužuju ako želimo imati porodicu, govore nam da na leđima nosimo prevelik, nepodnošljiv teret. Danas u svijetu postoji sve više samaca i izobličenih porodica, ako se za njih tako može kazati. Za žene koje su rođene na Zapadu (poput mene), za nemuslimanke, učestvovanje u općem nemoralnom ponašanju prirodna je i normalna pojava. Postoje i one majke koje svoje kćerke od 12 godina upućuju na spolni odnos, savjetujući ih da traže od partnera upotrebu prezervativa, odnosno da same koriste pilule protiv začeća, da ne riskiraju. Ako se radi o upućivanju na zaštitu, to i nekako, ali čini se da je dob od 12 godina rano za to. Ako se povede razgovor na tu temu, žene te ne razumiju, gledaju te čudnim pogledom, kao da si rekao nešto glupo, a nisu ni svjesne da upravo one daju primjer djevojčicama koje ih u tome slijede. Radi se o mladim djevojkama koje čak i zimi šetaju otkrivenog stomaka, kako od njih zahtijeva moda. Ako se oblačiš po zadnjem “kriku” mode, tada si “u toku” i dio si ekipe; ako se ne oblačiš na taj način, onda si izvan dešavanja i nisi član ekipe: važan je samo fizički izgled, a nije unutrašnjost. Tako se rezonuje.
Moje pitanje glasi: da li je to normalno? Zapad je ispunjen arogancijom, prepotentnosti i nasiljem koji sve više i više pune novinske rubrike. Jadna omladina bez budućnosti! Omladina pati od problema, a roditelji nekada samo glume da ne postoji problem, međutim, poslije napornog dana nemaju volje ni vremena da poslušaju vlastitu djecu. A razgovor je jednostavan, traje tek nekoliko minuta! Ipak, roditelji više vole nadomjestiti manjak dijaloga materijalnim stvarima, misleći da je to prikladna zamjena i da to sve rješava. Nerijetko čujem roditelja da poslije problema s djetetom kaže: “Nikad mu ništa nije nedostajalo!” Pokušajte razmisliti o tome! Upravo je u majki poenta, ona treba biti osnovni stup u harmoniji porodice. Kada se muž vrati kući poslije napornog radnog dana, žena treba biti vrsta amortizera, apsorbirati sve muževe probleme, biti zahvalna slušateljica i savjetnica, tražiti način da umiri muža time što će razumjeti ono što govori i postići njegovo povjerenje, jer on u njoj nalazi ljubav i utjehu. U Evropi, kršćanskom društvu, sve to jednostavno je nemoguće naći. Žene su u današnje vrijeme toliko zauzete da su izgubile svoju životnu i osnovnu zadaću: brigu o porodici. Najčešće se radi o nervoznim i gnjevnim ženama koje te, kada ih susretneš, naprimjer, u supermarketu i ljubazno zamoliš da te puste da prodeš, gledaju i često ružno odgovore, samo zato što si muslimanka. One nisu svjesne da sa malo ljubaznosti mogu napraviti drukčiju atmosferu u kući, sa svojom porodicom.
Glavni cilj omladine jeste postati slavan i zaposliti se na televiziji, jer će tada zaraditi mnogo novca i moći se zabavljati. To je očit primjer degradacije društva na Zapadu. Drugi primjer jeste bavljenje seksualnim radnjama. Omladini se nameće da mora biti kreativna kada je riječ o mjestu, kao naprimjer, da se time bavi u bazenima, skladištima, avionima, da se uzbuđenje podigne na višu razinu. Može se reći da ljudi imaju spolni odnos mode radi, a ne radi nečeg drugog.
I u islamskoj kulturi djevojke i mladići zabavljaju se, niko ne tvrdi drukčije, samo ne na spomenuti način. Odlaze u lokale, ali muškarci sjede odvojeno od žena; ako piju, piju bezalkoholna pića; može se desiti da zaručnici šetaju parkom i drže se za ruke, ali to je već previše… A ne kao na Zapadu, gdje lahko možeš vidjeti dvoje mladih kako su “zalijepljeni” jedno za drugo, kojima treba hladan tuš; muslimani su isuviše sramežljivi da bi činili takvo nešto. Mladići i djevojke muslimani odrastaju na vrijednostima, razlikujući dobro od lošeg u pogledu njih samih, kao i u pogledu drugih ljudi, za razliku od omladine Zapada, koja je bezosjećajna, hladna na sve i potpuno bestidna. To je loša strana Zapada i ako se tako nastavi, loše nam se piše.
Često se priča o muslimanki i o tome kako joj se u islamu čini nepravda, a nikad se ne govori o ženi na Zapadu. Kao žena, jako se loše osjećam kada vidim da se žene prvo trebaju razgolititi kako bi bile saslušane i uopće primijećene. Ponekad se same izlažu riziku, govoreći da u golotinji nema ništa loše. Kada imaju nastup na televiziji, prvo se moraju razgolititi da bi bile saslušane. Preostaje samo da se skinu i u dječijim emisijama, i to bi bila kulminacija.
Ja sam prihvatila islam i nije mi mozak ispran, kako to misli većina. Boli me kada vidim da je žena za mnoge tek predmet i kako dopuštaju sebi da kritiziraju pokrivene muslimanke. Otkako sam se preobratila, otvorene su mi oči i svijet gledam na drukčiji način nego prije. I ja sam mislila i ponašala se kao Evropljanke, ali preobraćanje je očistilo moju dušu. Osuđujem to što neke žene smatraju da se normalno ponašaju i neprestano kritiziraju islam, ponajviše muslimanke, kao što čini gospođa Daniela Santanche, koja je napisala knjigu Negirana žena. Po njenom mišljenju, muslimanke nisu slobodne jer nose hidžab i treba da se probude, tim prije jer žive u primitivnim uvjetima. A pod “buđenjem” gospođa podrazumijeva razgolićavanje.
Bilo kako bilo, treba da se zapitate zašto mnoge žene koje su rođene i odrasle na Zapadu odlučuju da se preobrate na islam. Možda zbog vrijednosti koje se na Zapadu ne mogu naći? Mogu sebi dopustiti da kažem: svijet ide u propast, nešto u shvatanju treba mijenjati i toga se ne treba stiditi. U islamu žena ima svoje mjesto i uživa mir, unutar porodice osjeća se dobro jer je okosnica u njenom razvijanju. Iako sebi možda ne može priuštiti skupocjenu odjeću i potrošiti mnogo novca u mjesecu, ona je jednako zadovoljna jer uživa u emotivnom miru i harmoniji, pa to prenosi na sve članove porodice, sa sigurnosti i čineći im dobročinstvo (a to je lijep uzor majke, o čemu sam već govorila). Iako nosi hidžab, to ne znači da je potčinjena mužu, nego je potčinjena Allahu. Činjenica da nosi nešto na glavi ne znači da ona u porodici nema značaj. Ali, tako se misli, jer svi misle da se o položaju muslimanke mora diskutirati, pogotovo poslije 11. septembra 2001. Da stanje bude gore, svijet vjeruje u sve što im se kaže, u sve detalje koji nisu temeljito proučeni. Kada vidim ženu koja iz kuće izađe lijepo obučena, našminkana, elegantna, sve na svom mjestu, zapitam se da li je ustala izuzetno rano kada ovako savršeno izgleda u očima drugih ljudi? Zašto joj je samo to važno? Prvo šta pomisle takve žene kada ustanu jeste šta će obući, a ne razmišljaju 0 drugim stvarima! Kada razmislim, shvatim da veliki broj njih ne želi shvatiti da im takvo ponašanje ne može ništa donijeti. Mnoge žene kažu da su ponosne što su takve, jer misle da njihov život ima svrhu, da bez problema mogu pokazati cijelo tijelo, te da nema ništa loše u ženskoj emancipaciji i takvom ponašanju. Isto tako, više puta pitala sam se šta znači izraz emancipacija žene? Vjerujem da većina ljudi pod emancipacijom podrazumijeva ljepotu, poželjnost od muškaraca, a ne misli da se emancipacija odnosi na evoluciju u kulturi i jeziku, pa se prema tim ženama odnose kao prema trgovačkoj robi. I mnoge od njih prihvataju to shvatanje ne pokušavajući razumjeti, pa najčešće govore čisto radi govora, što je jako žalosno. Mislim, trebalo bi da su žene ponosne na sebe i da u društvu ništa ne čine protiv sebe. Svoj identitet trebaju potvrditi na drukčiji način i u drukčijim sistemima. Ne vjerujem da će skidanje odjeće po njih biti efikasnije. Cesto se kaže da žena koja je lijepa mora biti glupa. Po Vama, zar žena koja je lijepa ne može biti pametna? Dakle, ljepota i glupost stavljeni su u zavisan odnos, za šta mora postojati razlog. Možda su same žene uzrok takvog razmišljanja? Očito je da se ponašanje žene godinama pogoršava, a ne poboljšava, i o tome treba dobro razmisliti.
Pitate se zašto sam kivna na Evropljanke, ta ja sam rođena ovdje i odrasla sam u oboljelom društvu. Želim da shvatite da postoje žene kao ja koje žele promijeniti svoj život u tačno određenom trenutku. Na Zapadu se često vidi da žena za najboljeg prijatelja uzima muškarca, neke su čak i udate, a izlaze same s drugim muškarcima. Ko zna razlog zašto se njihov brak ruši! Kaže se: drvo plane ako je u blizini vatre. Poznajem osobe koje su zbog toga uništile brak u kojem su bile nekoliko godina. Djeca se premještaju s mjesta na mjesto, jer se roditelji svađaju kod koga će dijete provesti sedmicu. Jadna djeca imaju status poštanskih paketa: nosi ih se tamo-amo, a s malom djecom ne treba postupati i eksperimentirati na takav način. Kada odrastu, treba im samo malo ljubavi, da ih se razumije, međutim, izrastaju u nasilnike, bandite i to je njihova budućnost: bez perspektive, bez cilja, živeći dan za danom. Ako svijet ide u tom smjeru naprijed, gdje ćemo završiti?! Niko se više ne brine za druge ljude, već ga samo interesira on sam, te ne poduzima ništa u čemu nema lični interes. Gdje su završile vrijednosti, poštivanje drugih osoba, sigurnost da se osnuje porodica? Mnogi se svoje porodice sjete dva puta godišnje, za vrijeme vjerskih praznika. Mnoge osobe budu osjećajne dva puta godišnje, a pojam porodica bude olahko shvaćen. Treba u toku cijele godine tražiti načine da se bude oprezniji i da se za praznike bude uz porodicu, ali na sasvim drukčiji način, s malim znacima pažnje i sa malom spretnosti, bez velikih poklona, da se osobi pokaže svoje osjećanje i da se postigne njena naklonost. Treba znati stvoriti sretnu harmoniju i lijep, smiren i miran ugođaj, i takav treba biti svaki dan. Zadržavajući takav stabilan i pravedan odnos prema sebi, možemo napredovati, a u nekim slučajevima to je ključ za rješavanje problema u braku.
U islamu, ramazan mnogo pomaže da se osoba izgradi i razvije, jer tada se svako čuva od iskušenja i nastoji da u raznim situacijama ostane miran i staložen, a, na kraju dana, u tome pomaže i obavljanje ramazanskog ibadeta. U ramazanu do izražaja dolazi smanjeno uzimanje hrane; a dijetu, u općem smislu te riječi, mnogi ljudi započnu, ali malo ih uspije u tome. Ili, naprimjer, kada neko želi ići u teretanu… i tu se mnogo ljudi upiše i skupo plati, ali koliko ih zapravo ode? Ne idu jer su umorni od radnog dana. Ramazan je ustvari slijed duhovnog uzdizanja koje osoba mora prolaziti svake godine u određeno doba, i svake sljedeće godine spremnija je, a time i opuštenija, sretnija i prihvata ma kakvo odricanje. Ove sam Vam primjere dala da shvatite i da na jednostavan način razumijete suštinu odricanja od jela, pića i drugih poriva Allaha radi, koje i mi muslimani, bilo muškarci ili žene, imamo u sebi. Naše odricanje pruža nam užitak i zadovoljstvo, a nevjernici to doživljavaju kao abnormalno. Da pročitaju ono što je napisano i promisle o tome, došli bi do zaključka da je ovo ustvari lahko za razumjeti, lakše nego medijsku propagandu u koju vjeruju. Praktično obavljanje svega ovoga naša je obaveza, ona nam pruža zadovoljstvo, upućuje nas na to da cijenimo bezazlene stvari u životu, otvorimo oči za novi svijet, budemo svjesni da moramo promijeniti ono što smo prije činili, i osjećat ćemo se kao ponovo rođeni, posebno preobraćenici poput mene. Moja se duša vinula u visine, a srce ispunilo smirajem, što mi je prije nedostajalo, pa sam nastavila potragu.
Da bi se došlo do zaključka bez velikih riječi, treba se reći da Evropljanka mnogo govori o pravima i o tome da prava trebaju biti podjednaka, tj. ista kao što imaju i muškarci, ali jeste li možda vidjeli muškarca koji se treba razodjenuti da bi bio uzet u obzir, saslušan i dobio ono što želi?! Možda se u kritiziranju muslimanke krije malo zavisti Evropljanki, možda bi i one željele da se muškarci prema njima odnose na isti način na koji se odnose prema muslimankama. Srca takvih žena poremećena su i osjećaju se manje vrijednim. Nisu kadre shvatiti da muslimanke obavljaju iste poslove kao i one, i to bez ikakvih poteškoća. Ako bismo na kraju dana upitali Evropljanku kako se osjeća, odgovorila bi da je mori glavobolja i da osjeća težinu napornog dana. A muslimanka će reći da je umorna, ali se s užitkom i zadovoljstvom suočila s dnevnim obavezama. Zašto? Jednostavno zato jer je islam spoj smisla, nauke i psihologije, i to može shvatiti svako ko dobro i pažljivo čita Kur’an. I onaj ko nije stekao visoko obrazovanje jasno može razumjeti precizne kur’anske poruke. Kada se to shvati, vjera čovjeku pomaže da lakše podnese probleme i lakše se s njima suoči u svakodnevnom životu.
Ovo ću završiti sljedećim ajetima:
“Zar oni mogu bitisigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (El-A’raf, 99.); “I zašto oni ne promisle 0 carstvu nebesa i Zemlje i 0 svemu onome što je On stvorio, i da im se, možda, kraj njihov primakao? Pa u koje će riječi, ako ne u Kuran, vjerovati?” (El-A’raf, 185.)
Nema komentara:
Objavi komentar