Borba protiv vlastite duše i šejtana

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji je naredio da se borimo i borbu učinio obaveznom svim robovima, shodno mogućnostima i spremnosti. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinog, koji nema sudruga, svjedočenjem koje onoga ko ga izgovori i bude po njemu postupao spašava na Dan kada će svjedoci svjedočiti. Svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik, Njegov odabranik između ostalih ljudi, neka su blagoslov i mir na njega i njegovu porodicu, časne i slavne ashabe sve do Sudnjega dana. O ljudi, bojte se Allaha i pokoravajte Mu se. Uzvišeni kaže: ''I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti!”[1] Ovo je naredba svim muslimanima da se bore, što je obaveza svakom čovjeku – šerijatskom obvezniku, shodno njegovim mogućnostima. Uzvišeni je naredio da se bore istinski, kao što im je naredio da istinski strahuju od Njega. Džihad (borba) ima četiri stepena: Borba protiv vlastitog nefsa; Borba protiv šejtana; Borba protiv nevjernika; Borba protiv licemjera. Temelj svih ovih stepena je borba protiv vlastitog nefsa. Ako se čovjek ne bude prvo borio protiv svoga nefsa i prisilio ga da se povinuje onome što mu je naređeno i ostavlja ono što mu je zabranjeno, ne može se boriti protiv svoga vanjskog neprijatelja, jer ne može se boriti protiv tog vanjskog neprijatelja dok napušta borbu protiv unutrašnjeg neprijatelja. Zato je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Istinski borac je onaj koji se bori protiv svoga nefsa čineći pokornost Allahu, a istinski muhadžir je onaj ko napusti ono što je Allah zabranio. Poslanik, s.a.v.s, govorio je u hutbi: ''Utječemo se Allahu od zla naših duša i naših loših postupaka.''[2]



Ko se ne sačuva zla svoje duše, neće stići do Allaha Uzvišenog, jer ona stoji kao prepreka između njega i dolaska do Allaha. Ljudi se u ovom pogledu dijele u dvije grupacije: grupa kojom je ovladao vlastiti nefs, uništio ih i pokorio, te grupa koja je ovladala svojim nefsom, pa su ga potčinili tako da je on postao pokoran njima. Uzvišeni Allah spominje ove dvije skupine u Svojim riječima: "...onda će onome koji je obijestan bio, i život na ovom svijetu više volio, Džehennem prebivalište postati sigurno. A onome koji je od stajanja pred Gospodarom svojim strepio i dušu od prohtjeva uzdržao"[3] Nefs poziva u tiraniju i davanje prednosti ovosvjetskom životu, dok Gospodar naređuje Svome robu da strahuje od Njega i zabranjuje nefsu da se povede za strastima. Čovjek se može odazvati pozivima nefsa i tako propasti, ili se odazvati pozivu Gospodara i tako uspjeti. Nefs naređuje škrtost i neudjeljivanje na Allahovom putu, dok Gospodar poziva na trošenje na Svom putu. Uzvišeni kaže: "Pa Allaha se bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i udjeljujte za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti i tvrdičluka, bit će ti koji će uspjeti."[4] Nefs troši hiljade na putu luksuza i rasipništva, a neće dozvoliti da se i najmanja novčanica udijeli siromašnome i potrebnom. Nekada duša naređuje zlo, nekada sama sebe kori, tj. onoga koji je nosi prekorava zbog zapadanja u zlo, a nekada je duša smirena. Smirena duša je ona koja se smirila pokornošću Allahu, ljubavlju prema Njemu i Njegovom spomenu. Njena smirenost je pohvalna osobina za nju, a njeno naređivanje i navraćanje na zlo je pokuđena osobina. Njeno prekoravanje također označava dobro jer se podsjeća na Allaha. Od Omera b. El-Hattaba, r.a., prenosi se da je rekao: ''Obračunavajte sebe prije nego što vam bude obračunavano. Vagajte svoja djela prije nego što vam budu izvagana, jer zaista će vam biti lahak obračun sutra ako to budete danas činili i pripremite se za veliko izlaganje.'' ''Toga dana izloženi bit ćete, i nijedna tajna vaša neće skrivena ostati."[5] Mejmun b. Mehran kaže: ''Čovjek neće biti bogobojazan sve dok sebe ne bude obračunavao više nego što ortak ortaka obračunava.'' Zato je rečeno: Nefs je poput prijatelja varalice, pa ukoliko ga ne budeš obračunavao, uzet će ti imetak. Omer b. El-Hattab napisao je nekom od svojih namjesnika: ''Obračunaj se u blagostanju prije obračuna u teškoći, jer onaj ko se bude obračunavao u blagostanju prije obračuna u teškoći, bit će zadovoljan i sretan. Koga zaokupira njegov život i strasti, kajat će se i žalostiti.''



El-Hasan kaže: ''Obračun će biti olakšan na Sudnjem danu onima koji su sebe obračunavali na dunjaluku, dok će biti otežan onima koji su se prihvatili vjere bez obračuna.'' Čovjeka će u samoobračunavanju pomoći njegova spoznaja da kada se umori danas, sutra će se odmoriti, kada obračun pređe na druge. A dok ga god bude zapostavljao danas, sutrašnji obračun bit će mu teži. Ako se obračuna danas, sutra će se nastaniti u Firdevsu, a ako zapostavi obračun danas, sutra će doživjeti propast ulaskom u Vatru. Stoga je pametnom i odlučnom vjerniku u Allaha i Sudnji dan obaveza da ne zaboravlja samoobračun u svim svojim pokretima, odmorima, koracima i mislima. Na Sudnjem danu će se ukazati razlika između onih koji su se danas obračunavali u odnosu na one koji su to zapostavili. Uzvišeni kaže: "Onoga dana kada svaka osoba nađe pred sobom dobro koje je uradila, ono zla što je uradila, poželjet će da je između njih i njega udaljenost velika!“[6] Zato, bojte se Allaha, Allahovi robovi, i obračunajte se prije nego što dođe Dan povratka i istinski se radi Allaha borite. Imam Šemsuddin Muhammed b. Ebi Bekr Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: ''Borba protiv vlastitoga nefsa ima četiri stepena. Prvi stepen: Da se boriš protiv svoga nefsa pri podučavanju i uputi i istinskoj vjeri, bez kojeg nema spasa i sreće ni na ovom ni na budućem svijetu. Ukoliko propusti to znanje, duša će biti nesretna na oba svijeta. Drugi stepen: Da se boriš protiv svoga nefsa primjenjujući ono što si naučio, jer samo znanje bez prakticiranja, ako neće naštetiti, neće ni koristiti. Treći stepen: Da se boriš protiv svoje duše pri pozivu drugih u to znanje i podučavanju onih koji ga ne poznaju. U suprotnom ćeš biti od onih koji kriju ono što je Allah objavio od upute i jasnih dokaza, a samo znanje neće koristiti i neće spasiti čovjeka od Allahove kazne. Četvrti stepen: Da se boriš protiv svoga nefsa u strpljenju na teškoćama poziva ka Allahu, uznemiravanju od strane ljudi, te da sve to podnosiš isključivo radi Allaha. Kada se upotpune ova četiri stepena, čovjek postaje odan svome Gospodaru u potpunosti. Ispravni prethodnici složili su se da učenjak ne zaslužuje naziv Allahu odanog sve dok ne bude poznavao istinu, postupao po njoj i druge njoj podučavao.



Ko bude učio, prakticirao i podučavao, izvršio je sva svoja prava i obaveze.'' Lukman u svojoj oporuci sinu kaže: ''O sinko, iman je vođa, a djelo upravljač, a duša je sklona lijenosti. Ukoliko upravljač klone, duša zaluta sa puta, a ukoliko vođa klone, duša se oda lijenosti, a kada se obojica sastanu, onda je duša ispravna.'' Kada duša nešto poželi, i ti poželiš, a kada joj nešto prepustiš, ona loše postupi. Ako je potakneš da postupa u skladu sa Allahovom naredbom, bit će ispravna, a ako joj to samoj prepustiš, iskvari se. Zato, čuvaj se svoje duše (nefsa) i stalno je sumnjiči za pomanjkanje vjere. Stavi je na stepen onoga ko nema potrebe za njom, ali i ne može bez nje. Mudri čovjek svoju dušu ponižava neugodnostima sve dok ne prizna istinu, dok suludi čovjek daje svojoj duši izbor u pitanjima morala, pa što se njoj sviđa, i njemu se sviđa, a što se njoj ne sviđa, ni njemu se ne sviđa. Allahovi robovi! Nema sumnje da duša mrzi tegobu pokornosti, jer voli slast rahatluka koja za sobom donosi žalost i kajanje. Duša mrzi noćni namaz, post danju, mrzi rani odlazak u džamiju. Koliko ljudi sjedi satima u kafanama i na trgovima, a škrtari na minutama koje provede u džamiji? Duša mrzi trošenje imetka u pokornosti Allahu, kao što mrzi i džihad na Allahovom putu. Uzvišeni kaže: "Propisana vam je borba, a to vam je mrsko! Možda nešto ne volite, a to je dobro po vas; možda nešto volite, a to je zlo po vas! Allah zna, a vi ne znate."[7] Duša mrzi naređivanje dobra i odvraćanje od zla i pozivanje ka Allahu, mrzi izmirenje ljudi. Tako nema nijedne pokornosti a da duša prema njoj ne uzme neprijateljski stav. Zato, ako joj se pokoriš, ona će te uništiti i u propast odvesti, kao što kaže Uzvišeni: ''...a vi, pored Njega, obožavajte koga hoćete!’ Reci: 'Gubitnici su, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je očevidan gubitak!"[8]



Ako joj se pokoriš, onda si joj nepravdu učinio, jer si je izložio Allahovoj srdžbi i kazni i zapostavio je, dok ti sam misliš da si je počastio dajući joj ono što ona želi, ili si je riješio tegobe djelovanja, lišavajući je tako nagrade. Allahovi robovi! Drugi neprijatelj poslije vlastite duše jeste šejtan. On je neprijatelj našega praoca Adema, kao i svih ljudi. Uzvišeni Allah upozorio nas je na njega rekavši: ''O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: 'Ne obožavajte šejtana, on vam je neprijatelj otvoreni“'[9] Allah nam je naredio da Mu se utječemo, da tražimo kod Allaha zaštitu od njegovog zla. Od džinskih šejtana čovjeka može spasiti samo Allah. Šejtan može biti u džinskom ili ljudskom liku. Uzvišeni kaže: ''Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinna, koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli; a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju.“[10]



Šejtani sarađuju u uništenju sinova Ademovih. Šejtani iz reda džinna donose vesvese, odvode u zlo, odvode od dobra. Oni su skriveni neprijatelji koje ljudi ne vide, kruže po čovjeku kao što krv kruži, kao što kaže Uzvišeni: ''On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite''[11] Ovakvog šejtana ne mogu spriječiti ni zidovi ni vrata, već ga samo sprečava spominjanje Allaha. Šejtan u ljudskom liku je čovjek kojeg drugi ljudi vide, sa njim sjede i razgovaraju, a koliko danas imamo samo šejtana u ljudskom liku? Koliko danas njih ima da pozivaju u zlo na svaki mogući način? Pozivaju u razuzdanost pod sloganom slobode. Pozivaju žene da izlaze iz svojih kuća i da se razgolićavaju pod sloganom njene emancipacije. Pozivaju u slušanje pjesama i muzike, konzumiranje droge, pijenje alkohola pod sloganom razonode. Pozivaju u ostavljanje namaza i slijeđenje strasti, te ostavljanje džuma i namaza u džematu pod sloganom tolerancije. Pozivaju u pobijanje šerijata i uzimanje drugih zakona pod sloganom pravednosti i fleksibilnosti. Pozivaju u širk i novotarije, a upozoravaju na tevhid i pridržavanje za sunnete pod sloganom slobode mišljenja i ostavljanja učahurenosti. Naređuju zlo i odvraćaju od dobra. Stavljaju prepreke na put poziva ka Allahu, odvraćaju od Allahovog puta i podstiču grješnike, a zanemaruju pokorne vjernike i vjernice. Nastoje obesnažiti šerijatske kazne pod sloganom integracija među civilizirane narode, pa makar oni bili i nevjernici. To su ljudski šejtani. Ovo su njihova djela i znakovi po kojima se prepoznaju. Oni su Iblisova vojska, pomagači i braća. Zato ih se pripazite i borite se sve dok ne spriječite njihovu navalu na vaše kuće i društva. Imam Šemsuddin Muhammed b. Ebi Bekr Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: ''Uzvišeni Allah stvorio je čovjeka i odabrao ga između ostalih stvorenja, te njegovo srce učinio mjestom Svojih riznica u vidu imana, tevhida, iskrenosti, ljubavi, stida, respekta i osjećaja Allahovog nadzora. Nagradu za srce sa ovim osobinama učinio je potpunijom i najboljom, a ona je gledanje u Njegovo Lice i dobijanje Njegovog zadovoljstva, te blizinu Njemu u Džennetu.



Pored toga, Allah ga je iskušao strastima, srdžbom, nemarom i njegovim neprijateljem Iblisom koji ga nikada ne napušta. Iblis mu prilazi sa svih strana njegove duše i prirode, pa čovjekova duša počne osjećati naklonost prema njemu, jer on njegovoj duši dolazi sa onim što ona voli, pa se tako strast njegove duše i strast Iblisa spoje kod čovjeka. Međutim, milost Ponositog i Samilosnog Gospodara htjela je da čovjeka pomogne sa drugom vojskom kojom se brani, dok ova vojska želi čovjeka da uništi. Tako je Uzvišeni slao poslanike i njima objavljivao Svoje knjige i pomogao ih plemenitim melekom nasuprot neprijateljstvu šejtana. Kada šejtan nešto naredi čovjeku, melek mu naređuje ono što mu Gospodar naređuje i pojašnjava mu da pokornost neprijatelju označava propast. Nekada ga jedan pridobije, a nekada drugi, a pomognut je onaj koga pomogne Allah Uzvišeni. Sačuvan je onaj koga Uzvišeni Allah sačuva i kome paralelno sa dušom sklonom zlu dadne smirenu dušu, jer kada mu prva duša naredi zlo, druga ga od njega odvrati. Kada mu zabrani dobro, smirena duša mu ga naredi.



Također, paralelno sa strašću koja ga potiče na pokornost šejtanu i dušom koja je sklona zlu, Allah je čovjeku dao svjetlo, razboritost i razum koji ga odvraćaju da krene za strašću. Zato neka je hvala Allahu koji je odvratio spletke šejtanove od slijeđenja Kur'ana i sunneta. Utječem se Allahu od prokletog šejtana. "Tako mi Sunca i svjetla njegova, i Mjeseca kada ga prati, i dana kada ga vidljivim učini, i noći kada ga zakloni, i neba i Onoga koji ga sazda, i Zemlje i Onoga koji je rasprostrije, i duše i Onoga koji je stvori, pa je nadahnu da zna šta je griješenje, a šta bogobojaznost, uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!"[12] Neka Allah meni i vama dadne blagoslov iz Kur'ana i sunneta, i neka i vama i nama dadne korist iz ajeta i mudrosti. Allah uistinu sve čuje i odaziva se molbama. Druga hutba Zahvala pripada Allahu koji daje utočište onome ko ga od Njega zatraži i koji štiti onoga ko kod Njega spasa traži. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinog, koji nema sudruga, nema pokreta ni snage osim uz pomoć Allaha. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik kojeg je Allah poslao svim ljudima kao donosioca radosnih vijesti i opominjača i njemu je objavio Svoju Knjigu, neka su mir i blagoslov na njega, njegovu porodicu i sve ashabe. O ljudi, bojte se Uzvišenog Allaha i čvrsto se uhvatite za njegovo uže i budite Allahova stranka. Uzvišeni kaže: "Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će, svakako, pobijediti."[13]



Allahovi robovi, postoje dvije stranke: Allahova i šejtanova. Allahova stranka su oni koji vjeruju u Njega, slijede Njegove poslanike i bore se na Njegovom putu. Šejtanova stranka su oni koji vjeruju u neistinu i ne vjeruju u Allaha, i takvi su propali. Allah poziva u Kuću spasa, Njegov poslanik poziva u islam, dok šejtan poziva u svoju stranku da bi ljudi bili stanovnici u Vatri. Uzvišeni kaže: ''Oni zovu u Vatru, a Allah voljom Svojom poziva Džennetu i oprostu, te objašnjava ljudima znakove Svoje, da bi se podsjećali!"[14] Ko se odazove Allahovom pozivu, on pripada Allahovoj stranci. Uzvišeni kaže: "Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu onih koje je Allah blagodario: vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi, a divno li je to društvo!"[15] Ko se odazove pozivu šejtana, zapostavi namaz, slijedi strasti, sluša muziku i pjevačice umjesto da sluša sure i ajete, traći vrijeme u zabavi i nemaru, nema sumnje da je takav član šejtanove stranke, posebno ukoliko poziva u neistinu i nastoji odvratiti muslimane od Knjige, Njegovog Gospodara i sunneta Njegovog poslanika. Ovakav preuzima destruktivne principe i zabludjele ideje i unosi ih u muslimansko društvo. Čuvajte se šejtanove stranke, tražite od Allaha utočiše od njihovog zla. Ne budite obmanjeni njihovom propagandom i izgledima, bez obzira koliko se pretvarali pred vama da vas vole i savjetuju. Njihov vođa Iblis rekao je našem praocu Ademu, alejhis-selam: "O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?"[16]



Čak je prevario i naše praroditelje zaklinjući se lažno da ih samo želi posavjetovati, kao što Uzvišeni kaže: "...i zaklinjaše im se: 'Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!’"[17] Uzvišeni vas je upozorio na ovog neprijatelja rekavši: "O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo.“[18] Šejtanova vojska i pomagači danas su mnogobrojni. Pozivaju u razuzdanost, nevjerstvo i zabludu pod sloganom napretka, brižnosti, civiliziranosti. Mnogi ljudi su njima obmanjeni, osim onih kojima se Allah smilovao. O vjernici, Allah i Njegovi meleki donose salavat na vašeg vjerovjesnika Muhammeda, pa i vi donosite salavat i selam na njega. Allahu, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu i daj blagodati Muhammedu i Muhammedovoj porodici kao što si dao blagodati Ibrahimu i Ibrahimovoj porodici između ostalih svjetova, a Ti si uistinu dostojan hvale i slave. Allahu, oprosti vjernicima i vjernicama. Allahu, ovome ummetu dadni razboritost kojom će biti ponosni oni koji su Tebi pokorni i biti upućeni oni koji čine grijehe. Allahu, uputi nas na Svoju uputu i učini naša djela u skladu sa Svojim zadovoljstvom. Allahu, Ti nam na ovom mjestu ne ostavi nijednog grijeha a da ga ne oprostiš, brige a da nam je ne otkloniš, duga a da nam ga ne vratiš, niti bilo kakvu poteškoću a da nam je ne olakšaš. Allahu, zadovolji nas Svojim halalom u odnosu na haram, pokornošću Tebi u odnosu na nepokornost, ukazivanjem Svojih blagodati u odnosu na druge. Allahu, molimo Te za stalno vjerovanje, skrušeno srce, jezik koji zikr uči i dovu koja će biti uslišana. Allahu, pokaži nam istinu istinom i daruj nam njeno slijeđenje. Pokaži nam neistinu neistinom i daruj nam njeno izbjegavanje. Neka je Tebi slava, Allahu, i zahvala. Nema drugog boga osim Tebe, mi smo uistinu nepravedni bili.