petak, 23. ožujka 2012.

Djelo kojim se stječe Allahova ljubav i ljubav ljudi

Nevevijev hadis br. 31: Ebul-Abbas Sehl b. S'ad es-Sa'idi, radijallahu anhu, kaže: "Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: 'Allahov Poslaniče, ukaži mi na neko djelo, koje ako budem radio, zavoljet će me Allah i zavoljet će me ljudi.' Poslanik mu reče: 'Suzdrži se od dunjaluka, zavoljet će te Allah, a budi ravnodušan prema onome što posjeduju ljudi, zavoljet će te ljudi.'" (Bilježi Ibn Madže, 4102; Et-Taberani u El-Kebiru, 5972; Ebu Ne'im u El-Hiljeh, 3/253 i El-Bejheki u Šu'bul-Iman, 7/344)

Komentar
Ovaj veličanstveni hadis predstavlja jedan od osnovnih temelja i načela islama po kojem se vlada musliman. Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao je ovaj čovjek da ga upita o djelu koje ako bude radio zavoljet će ga Allah i zavoljet će ga ljudi, tako da je ovo djelo uistinu veliko, jer ako te zavoli Allah i ako te zavole ljudi, to je onda sreća i veliko dobro. Djelo poslije kojeg te neće prezirati niko, pa koje je to onda djelo kojim se stječe zadovoljstvo Allaha i zadovoljstvo ljudi?

U ovom hadisu je dokaz da je zadovoljstvo ljudi poželjno i potrebno ukoliko u tome nema grijeha i neposlušnosti.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Suzdrži se od dunjaluka, zavoljet će te Allah, a budi ravnodušan prema onome što posjeduju ljudi, zavoljet će te ljudi." Zuhd ili suzdržavanje je ustvari ostavljanje, što znači ostavljanje dunjaluka, ali se pod ovim ne podrazumijeva ostavljanje onoga što nam je potrebno tj. neophodne opskrbe, privređivanja i halal stvari, već treba ostaviti ono za čime nemamo potrebe. Ostavljanje dozvoljenih stvari koje su potrebne tebi i tvojoj porodici ne smatra se zuhdom, sustezanjem, već je zuhd ostavljanje dunjalučkih stvari koje su višak i za kojima nemamo potrebe. Musliman ima pravedan odnos u potrazi za opskrbom, ne posvećuje svo svoje vrijeme i ne ulaže sve svoje napore u potrazi za dunjalukom ukoliko ima onoliko koliko mu je potrebno. Ovo načelo: "Suzdrži se od dunjaluka, zavoljet će te Allah" znači: ukoliko se budeš odricao dunjaluka, zavoljet će te Allah, tako da je u ovome pohvala odricanja u onim stvarima koje čovjeku nisu potrebne.

U ovome hadisu nalazi se dokaz o tome da Allah voli Svoje robove vjernike i da Allah posjeduje svojstvo ljubavi isto kao što On mrzi i prezire, mada Allahova ljubav nije poput ljubavi stvorenja, kao što ni Njegova mržnja i prezir nisu poput mržnje i prezira stvorenja, već je sve to posebno za Njega, slavljen i uzvišen je On, upravo kao i sva ostala Njegova svojstva.

U ovome je dokaz da se o stvarima vjere trebaju pitati učeni ljudi, kao što je ovaj čovjek upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a nije požurio da uradi stvar po svom nahođenju. Onaj koji uvede nešto novo u vjeru postaje novotarom, a približavanje Allahu nečim sa čime nije došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, smatrajući to dobrim, smatra se novotarijom i neprihvatljivim postupkom. O stvarima vjere pitanje se postavlja Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i učenjacima poslije njega koji su nasljednici vjerovjesnika. Također, nećemo prakticirati ništa od stvari kojima se želimo približiti Allahu a da prethodno ne saznamo da li je ta stvar utemeljena u vjeri ili ne.

Riječi: "...budi ravnodušan prema onome što posjeduju ljudi, zavoljet će te ljudi", znače da ne težiš onome što posjeduju ljudi, jer ako budeš težio ka tome i tražio to od njih, onda će te zamrziti, jer oni ne vole niti žele žrtvovati ono što posjeduju, tako da ih ne treba dovoditi u neprijatnu situaciju i smetati im, već ukoliko želiš nešto što im je drago, nemoj to tražiti od ljudi, nego zatraži pomoć od Allaha Uzvišenog koliko god si to u mogućnosti. A ako si stvarno potreban nečega, onda je dozvoljeno da to tražiš, ali samo u prijekoj potrebi. Mada, koliko god si u mogućnosti budi neovisan od ljudi, jer ukoliko ih budeš opteretio, izazvat ćeš njihovu mržnju i prezir kao što je rečeno:

Ne traži od sina Ademovog potrebu svoju
Već traži od onoga čija se vrata ne zatvaraju.

Allah se ljuti ukoliko od Njega ne tražiš
A sin Ademov se ljuti kada to činiš.

Kada tražiš od ljudi, izazivaš njihovu srdžbu, a kada tražiš od Allaha Uzvišenog, On te voli jer je On Bogati (Ganijjun) i Plemeniti (Kerimun).

Ovo je pravilo ukoliko želiš činiti djelo zbog kojeg će te zavoljeti i Allah i ljudi: "Suzdrži se od dunjaluka, zavoljet će te Allah, a budi ravnodušan prema onome što posjeduju ljudi, zavoljet će te ljudi."

Nema komentara:

Objavi komentar